#: locale=en
## Action
### URL
LinkBehaviour_E85CE767_819B_F266_41D1_5D3CF91A341E.source = https://twitter.com/VladaRH
LinkBehaviour_E6FEA13E_8196_CFE9_41AB_EF0FD9CEC3A4.source = https://www.facebook.com/hrvatski.sabor/?locale=hr_HR
WebFrame_22F9EEFF_0C1A_2293_4165_411D4444EFEA_mobile.url = https://www.google.com/maps/embed?pb=!1m18!1m12!1m3!1d2780.743436312276!2d15.96928069118219!3d45.816396435316534!2m3!1f0!2f0!3f0!3m2!1i1024!2i768!4f13.1!3m3!1m2!1s0x4765d702cc436aff%3A0xa45b039116e278f4!2sHrvatski%20sabor!5e0!3m2!1shr!2shr!4v1681470391816!5m2!1shr!2shr
WebFrame_22F9EEFF_0C1A_2293_4165_411D4444EFEA.url = https://www.google.com/maps/embed?pb=!1m18!1m12!1m3!1d2780.743436312276!2d15.96928069118219!3d45.816396435316534!2m3!1f0!2f0!3f0!3m2!1i1024!2i768!4f13.1!3m3!1m2!1s0x4765d702cc436aff%3A0xa45b039116e278f4!2sHrvatski%20sabor!5e0!3m2!1shr!2shr!4v1681470391816!5m2!1shr!2shr
## Hotspot
### Tooltip
HotspotPanoramaOverlayArea_6FB5FC8D_75F3_36B3_41D9_7121772E3D3B.toolTip = ANTE STARČEVIĆ
HotspotPanoramaOverlayArea_CE0BC0EC_DBCA_F3B7_41B9_6229E80E687C.toolTip = ANTE STARČEVIĆ - GOVOR
HotspotPanoramaOverlayArea_666A909E_75C5_44FC_41D2_55606BB481A0.toolTip = BAN IVAN MAŽURANIĆ
HotspotPanoramaOverlayArea_A9458B21_B23C_9241_41CE_8A254A4A71B0.toolTip = BAN IVAN MAŽURANIĆ - GOVOR
HotspotPanoramaOverlayArea_61FCF8BF_75C3_443C_419B_2C13DD4B8A1A.toolTip = BAN JOSIP JELAČIĆ
HotspotPanoramaOverlayArea_09855B01_1408_7E3C_418E_E515FA4E2F3A.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_0FF06624_1437_9644_41A7_9260AFE23D97.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_099BE61C_1408_9644_4195_F377E428D0B0.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_0872FACF_1409_BFC5_4176_D4623F3D7CB6.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_08045E02_1409_963F_41B0_C604C1185A5E.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_08126A53_1408_BEDC_4176_1E2428F870D6.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_08A09901_140B_9A3D_41B1_FD2FCA47D1A0.toolTip = BISTE
HotspotPanoramaOverlayArea_613EC112_75FD_45C4_41C5_2EC911029B03.toolTip = FRANO SUPILO
HotspotPanoramaOverlayArea_4561A703_7DDE_37AE_41C6_4BE11E913EC5.toolTip = GOVOR STJEPANA RADIĆA
HotspotPanoramaOverlayArea_662B66EA_75CF_CC44_41D5_5949A75B16D7.toolTip = GROF JANKO DRAŠKOVIĆ
HotspotPanoramaOverlayArea_60E3F33F_75D3_13CF_41D6_ABCE10F091A4.toolTip = HRVATSKI SABOR
HotspotPanoramaOverlayArea_098316EA_140B_97CC_417B_B515844A8D6E.toolTip = HRVATSKI SABOR
HotspotPanoramaOverlayArea_6E6476A1_75CF_12F3_41BF_8E506D9AE427.toolTip = IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI
HotspotPanoramaOverlayArea_A0AC8033_B20C_8E41_41E1_978B2E3C7902.toolTip = IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI - GOVOR
HotspotPanoramaOverlayArea_61371D3D_75C5_7C3C_41C7_A790014974A8.toolTip = JOSIP JURAJ STROSSMAYER
HotspotPanoramaOverlayArea_61EE5CAE_75C5_7CDC_41C6_E6AFAFEFAB4F.toolTip = JOSIP ŠOKČEVIĆ
HotspotPanoramaOverlayArea_60591768_75C5_4C44_41BD_84B663A20EF2.toolTip = STJEPAN RADIĆ
HotspotPanoramaOverlayArea_62BBF28D_75D3_32B0_41DC_C4CB737AC007.toolTip = STUBIŠTE
HotspotPanoramaOverlayArea_0A2A3445_1408_8AC5_41A9_D03897544264.toolTip = STUBIŠTE
## Media
### Audio
audiores_124917B4_7F22_36EB_41DA_1E4B065C0F78.mp3Url = media/audio_1ED4EFDB_7F26_D65E_41A0_7C1F8353B34E_en.mp3
audiores_25796FF4_7D23_F66B_41D0_31CBBFDCC18D.mp3Url = media/audio_4A0624A6_7DDE_2AF6_41D5_086A2C86F778_en.mp3
audiores_254E6DE0_7D23_FA69_41D6_A21085667A57.mp3Url = media/audio_4A0EA950_7D22_7BAA_4198_053E190292DA_en.mp3
audiores_2543DBB8_7D23_FEDA_4199_BB7405608A1C.mp3Url = media/audio_4A4B674E_7D25_D7B6_41B0_DC04C8ADB0C8_en.mp3
audiores_25564950_7D23_FBAA_41D3_3B59FDB6B016.mp3Url = media/audio_4B568344_7D26_EFAA_41CE_96F427DFAA6E_en.mp3
audiores_256742B0_7D23_EEE9_41C0_A531E315BFF9.mp3Url = media/audio_4C777287_7DE6_6EB6_41D4_EA070B67B86D_en.mp3
audiores_229C4BEB_7D22_7E7E_41D9_D603BBC0F04B.mp3Url = media/audio_502D3977_7D5E_5A56_4178_7E23634D0D16_en.mp3
audiores_22B480AD_7D22_6AFA_41C3_B9984CFF6130.mp3Url = media/audio_50532726_7D5E_37F6_41D9_08D8795D7AC3_en.mp3
audiores_25D990E7_7D22_2A76_419A_670A7CF82350.mp3Url = media/audio_52051E10_7D22_39AA_41A9_69A0ACAFFAE4_en.mp3
audiores_2208476A_7D22_3679_41AE_A93B2DBD8E6A.mp3Url = media/audio_526E7E0C_7D22_59BA_41D8_4C80D8A5EDA6_en.mp3
audiores_25F285D9_7D22_2A5A_41BF_7C3C31FFF447.mp3Url = media/audio_52B9A617_7D3E_29D6_41D6_2CDAB75AC960_en.mp3
audiores_25E6E9C0_7D23_DAAA_41B4_2318272A1C1F.mp3Url = media/audio_52F4ED54_7D3E_3BAA_41AA_CE17C8B13C04_en.mp3
audiores_224369D1_7D22_5AAA_41BF_BDAD9897BE2E.mp3Url = media/audio_5316A0DC_7D26_6A5A_41C5_FEDD3BBC3D30_en.mp3
audiores_227A6E7A_7D22_5659_41AD_A654C868C1C6.mp3Url = media/audio_5338EB8B_7D2E_7EBF_41B6_D2794221CCE3_en.mp3
audiores_2214835C_7D22_2E59_41D3_948D05917E7E.mp3Url = media/audio_539FA022_7D2E_69EE_41D0_FF64B38F8265_en.mp3
audiores_2226ED1F_7D22_3BD6_4182_DDC20E55460E.mp3Url = media/audio_53BE7998_7D26_5ADA_41DC_510820D3454A_en.mp3
audiores_22AD05A1_7D22_6AEA_41D0_42617FDBAFF6.mp3Url = media/audio_53DDEEB4_7D23_D6EA_41D9_3F7D4ACDC142_en.mp3
audiores_2595FCA0_7D23_DAEA_41C2_47B14B0A1681.mp3Url = media/audio_55A16AAA_7D22_3EFE_41B3_76DCFC483DBC_en.mp3
audiores_25BAE3C8_7D23_EEBA_41D3_6BCCF9310629.mp3Url = media/audio_56B4039D_7D2E_2EDA_41B2_C28E8C59A4BB_en.mp3
audiores_25AB672A_7D23_F7FE_41CC_A67A2902184D.mp3Url = media/audio_56BA1EC9_7D22_56BA_41BC_B2B6F56378D9_en.mp3
audiores_25856FCF_7D23_D6B6_41D7_57C56F79DD38.mp3Url = media/audio_57D80CD7_7D22_7A56_41B0_4B84595F09ED_en.mp3
audiores_6D34D379_74E2_DBB6_41C3_9666C9A43561.mp3Url = media/audio_6C9246CD_74E6_5AEE_41B1_2CA4F8282DE7_en.mp3
audiores_6D35521B_74E2_D56A_41CF_CE7C3E21C049.mp3Url = media/audio_6DB2C02B_74E6_55AA_41B0_3EB97AC1D80C_en.mp3
audiores_6E9DE06B_7522_75AA_41D9_E535D436AF4E.mp3Url = media/audio_6F580EFB_7522_CAAA_41D2_14B2DC3022D9_en.mp3
audiores_6EC63D7E_7522_4FAA_41D0_734E1A1B8909.mp3Url = media/audio_6F5A17C4_7522_3ADE_41CF_FFC482A3E4B8_en.mp3
audiores_6E9935D8_7522_7EF6_41C1_E9D77A3AEC5E.mp3Url = media/audio_6F8C5664_752E_5DDE_41C8_E0781D939B72_en.mp3
audiores_F605578C_81AA_72AA_41CC_75BF2A4375A9.mp3Url = media/audio_F76942F4_81AB_D279_41D2_74532DE9A5B8_en.mp3
### Title
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_0.label = Drašković
panorama_1F9CA005_140B_8A45_4195_9ECFA23B7DF4.label = Hrvatski sabor
panorama_1F9CAA7F_140B_9EC4_4199_6631A428141D.label = Hrvatski sabor
panorama_18EC9E41_1408_B63C_4195_154EE1BCB0A6.label = Hrvatski sabor - Točka 1
panorama_1F9BFA04_1408_9E44_418A_004DE8087720.label = Hrvatski sabor - Točka 2
panorama_1F9F5503_1408_8A3D_4181_8DD2C41FCC50.label = Hrvatski sabor - Točka 3
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_1.label = Jelačić
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_2.label = Kukuljević
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_3.label = Mažuranić
album_9AC6F441_9489_4DED_41E2_790E7607E2B1.label = Photo Album zgrada_sabora
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_4.label = Radić
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_5.label = Skočević
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_6.label = Starčević
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_7.label = Stossmayer
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB_8.label = Supilo
album_0F537D63_7FAE_579F_41CB_910DD62566CB.label = Značajni hrvatski političari
album_9AC6F441_9489_4DED_41E2_790E7607E2B1_0.label = zgrada_sabora
## Skin
### Button
Button_7DB33382_7065_343F_41B1_0B0F019C1828.label = 360 galerija
Button_7DB33382_7065_343F_41B1_0B0F019C1828_mobile.label = 360 galerija
Button_7DBCA382_7065_343F_41DB_48D975E3D9EC.label = Contact Information
Button_7DBCA382_7065_343F_41DB_48D975E3D9EC_mobile.label = Contact Information
Button_7DB37382_7065_343F_41CC_EC41ABCCDE1B_mobile.label = Floorplan
Button_7DB37382_7065_343F_41CC_EC41ABCCDE1B.label = Floorplan
Button_1816136F_7CEE_2E76_41D3_D1B84303337E_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_450E939B_7DE5_EEDE_41DD_E5353B73FE89_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_062AF830_1140_E215_418D_D2FC11B12C47.label = LOREM IPSUM
Button_C30EFF0C_DBC9_EE70_41E1_B32A08E67515.label = LOREM IPSUM
Button_C0BEE414_DBCA_9297_41E8_E29EB9C33401.label = LOREM IPSUM
Button_C107B213_DBC9_9691_41E0_2AA1CE6A47CB.label = LOREM IPSUM
Button_E7CFD0F6_DC46_B393_41D1_64E43FB7870A.label = LOREM IPSUM
Button_96E54098_DCB9_9390_41D8_53C2361DFD17.label = LOREM IPSUM
Button_81A3A100_DCC6_926F_41C7_7B3DEC7A759E.label = LOREM IPSUM
Button_702C8F3B_DCCA_AE91_41E4_10C48E173EB0.label = LOREM IPSUM
Button_72B0A581_DCCA_B271_41E2_C65594AC729B.label = LOREM IPSUM
Button_6F01C26D_DCC7_F6B1_41C4_48C93892F0F2.label = LOREM IPSUM
Button_1FCD299A_DCF9_9593_41DD_134812143B88.label = LOREM IPSUM
Button_639BB49D_DCFE_F391_41CD_8AB39B341069.label = LOREM IPSUM
Button_1F7F7E62_DCFB_6EB3_41E6_7339753E3B76.label = LOREM IPSUM
Button_E2E50047_DC49_72F1_41CC_B75277A531D1.label = LOREM IPSUM
Button_1F7F7E62_DCFB_6EB3_41E6_7339753E3B76_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_450E939B_7DE5_EEDE_41DD_E5353B73FE89.label = LOREM IPSUM
Button_19C8585D_7CE6_DA5A_41C8_0A88AA6FC0B6.label = LOREM IPSUM
Button_DC6B96CB_DCD9_BFF1_41BA_63B57EE32A5C.label = LOREM IPSUM
Button_C0BEE414_DBCA_9297_41E8_E29EB9C33401_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_C107B213_DBC9_9691_41E0_2AA1CE6A47CB_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_1FCD299A_DCF9_9593_41DD_134812143B88_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_6F01C26D_DCC7_F6B1_41C4_48C93892F0F2_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_DC6B96CB_DCD9_BFF1_41BA_63B57EE32A5C_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_E2E50047_DC49_72F1_41CC_B75277A531D1_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_E7CFD0F6_DC46_B393_41D1_64E43FB7870A_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_062AF830_1140_E215_418D_D2FC11B12C47_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_C30EFF0C_DBC9_EE70_41E1_B32A08E67515_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_96E54098_DCB9_9390_41D8_53C2361DFD17_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_639BB49D_DCFE_F391_41CD_8AB39B341069_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_81A3A100_DCC6_926F_41C7_7B3DEC7A759E_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_702C8F3B_DCCA_AE91_41E4_10C48E173EB0_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_72B0A581_DCCA_B271_41E2_C65594AC729B_mobile.label = LOREM IPSUM
Button_7DB35382_7065_343F_41C5_CF0EAF3E4CFF.pressedLabel = Lokacija
Button_7DB35382_7065_343F_41C5_CF0EAF3E4CFF.label = Lokacija
Button_7DB35382_7065_343F_41C5_CF0EAF3E4CFF_mobile.pressedLabel = Lokacija
Button_7DB35382_7065_343F_41C5_CF0EAF3E4CFF_mobile.label = Lokacija
Button_7DB31382_7065_343F_41D6_641BBE1B2562.label = Opće informacije
Button_7DB31382_7065_343F_41D6_641BBE1B2562_mobile.label = Opće informacije
Button_7DBC8382_7065_343F_4183_17B44518DB40.label = Saborski predsjednici
Button_7DBC8382_7065_343F_4183_17B44518DB40_mobile.label = Saborski predsjednici
Button_213B64F7_7F96_7667_416E_570FF00A9E59_mobile.label = Značajni hrvatski političari
Button_213B64F7_7F96_7667_416E_570FF00A9E59.label = Značajni hrvatski političari
### Image
Image_062A182F_1140_E20B_41B0_9CB8FFD6AA5A.url = skin/Image_062A182F_1140_E20B_41B0_9CB8FFD6AA5A_en.jpg
Image_062A182F_1140_E20B_41B0_9CB8FFD6AA5A_mobile.url = skin/Image_062A182F_1140_E20B_41B0_9CB8FFD6AA5A_mobile_en.jpg
Image_18161371_7CEE_2E6A_41DA_6FBADD164F90_mobile.url = skin/Image_18161371_7CEE_2E6A_41DA_6FBADD164F90_mobile_en.png
Image_19C9585A_7CE6_DA5E_41CA_C5304D4DED41.url = skin/Image_19C9585A_7CE6_DA5E_41CA_C5304D4DED41_en.png
Image_1F41FE5D_DCFB_6E91_41E5_8D0EEC6542F6.url = skin/Image_1F41FE5D_DCFB_6E91_41E5_8D0EEC6542F6_en.png
Image_1F41FE5D_DCFB_6E91_41E5_8D0EEC6542F6_mobile.url = skin/Image_1F41FE5D_DCFB_6E91_41E5_8D0EEC6542F6_mobile_en.png
Image_1FC99993_DCF9_9591_41DC_4B40707EB44A.url = skin/Image_1FC99993_DCF9_9591_41DC_4B40707EB44A_en.png
Image_1FC99993_DCF9_9591_41DC_4B40707EB44A_mobile.url = skin/Image_1FC99993_DCF9_9591_41DC_4B40707EB44A_mobile_en.png
Image_4516B394_7DE5_EEAA_41D7_E77CA0959628.url = skin/Image_4516B394_7DE5_EEAA_41D7_E77CA0959628_en.png
Image_4516B394_7DE5_EEAA_41D7_E77CA0959628_mobile.url = skin/Image_4516B394_7DE5_EEAA_41D7_E77CA0959628_mobile_en.png
Image_63E22496_DCFE_F393_41DC_9EAC4E6120D9.url = skin/Image_63E22496_DCFE_F393_41DC_9EAC4E6120D9_en.png
Image_63E22496_DCFE_F393_41DC_9EAC4E6120D9_mobile.url = skin/Image_63E22496_DCFE_F393_41DC_9EAC4E6120D9_mobile_en.png
Image_6F089266_DCC7_F6B3_41E2_9002C957035E.url = skin/Image_6F089266_DCC7_F6B3_41E2_9002C957035E_en.png
Image_6F089266_DCC7_F6B3_41E2_9002C957035E_mobile.url = skin/Image_6F089266_DCC7_F6B3_41E2_9002C957035E_mobile_en.png
Image_702E1F36_DCCA_AE93_41E9_DBF5807552DF.url = skin/Image_702E1F36_DCCA_AE93_41E9_DBF5807552DF_en.png
Image_702E1F36_DCCA_AE93_41E9_DBF5807552DF_mobile.url = skin/Image_702E1F36_DCCA_AE93_41E9_DBF5807552DF_mobile_en.png
Image_72B3F57B_DCCA_B291_41E3_9DD08500344C.url = skin/Image_72B3F57B_DCCA_B291_41E3_9DD08500344C_en.png
Image_72B3F57B_DCCA_B291_41E3_9DD08500344C_mobile.url = skin/Image_72B3F57B_DCCA_B291_41E3_9DD08500344C_mobile_en.png
Image_7DB3C373_7065_34DE_41BA_CF5206137DED.url = skin/Image_7DB3C373_7065_34DE_41BA_CF5206137DED_en.png
Image_7DB3C373_7065_34DE_41BA_CF5206137DED_mobile.url = skin/Image_7DB3C373_7065_34DE_41BA_CF5206137DED_mobile_en.png
Image_81A2C0FF_DCC6_9391_41DF_9883E8E7AEA4.url = skin/Image_81A2C0FF_DCC6_9391_41DF_9883E8E7AEA4_en.png
Image_81A2C0FF_DCC6_9391_41DF_9883E8E7AEA4_mobile.url = skin/Image_81A2C0FF_DCC6_9391_41DF_9883E8E7AEA4_mobile_en.png
Image_96E24096_DCB9_9390_41E7_D559B2DF3FB1.url = skin/Image_96E24096_DCB9_9390_41E7_D559B2DF3FB1_en.png
Image_96E24096_DCB9_9390_41E7_D559B2DF3FB1_mobile.url = skin/Image_96E24096_DCB9_9390_41E7_D559B2DF3FB1_mobile_en.png
Image_C0B1A412_DBCA_9293_41DE_F0CB06F6F50A.url = skin/Image_C0B1A412_DBCA_9293_41DE_F0CB06F6F50A_en.jpg
Image_C0B1A412_DBCA_9293_41DE_F0CB06F6F50A_mobile.url = skin/Image_C0B1A412_DBCA_9293_41DE_F0CB06F6F50A_mobile_en.jpg
Image_C132D20D_DBC9_9671_41E8_77D5DD4874D0.url = skin/Image_C132D20D_DBC9_9671_41E8_77D5DD4874D0_en.jpg
Image_C132D20D_DBC9_9671_41E8_77D5DD4874D0_mobile.url = skin/Image_C132D20D_DBC9_9671_41E8_77D5DD4874D0_mobile_en.jpg
Image_C300BF04_DBC9_EE77_41D2_0E5AC4D632D3.url = skin/Image_C300BF04_DBC9_EE77_41D2_0E5AC4D632D3_en.jpg
Image_C300BF04_DBC9_EE77_41D2_0E5AC4D632D3_mobile.url = skin/Image_C300BF04_DBC9_EE77_41D2_0E5AC4D632D3_mobile_en.jpg
Image_DC6B96C8_DCD9_BFFF_41E6_DC381CA6F0DF.url = skin/Image_DC6B96C8_DCD9_BFFF_41E6_DC381CA6F0DF_en.png
Image_DC6B96C8_DCD9_BFFF_41E6_DC381CA6F0DF_mobile.url = skin/Image_DC6B96C8_DCD9_BFFF_41E6_DC381CA6F0DF_mobile_en.png
Image_E2FDB045_DC49_72F1_41BF_D7C975D49F85.url = skin/Image_E2FDB045_DC49_72F1_41BF_D7C975D49F85_en.png
Image_E2FDB045_DC49_72F1_41BF_D7C975D49F85_mobile.url = skin/Image_E2FDB045_DC49_72F1_41BF_D7C975D49F85_mobile_en.png
Image_E7CCE0F5_DC46_B391_41E2_58E887704A04.url = skin/Image_E7CCE0F5_DC46_B391_41E2_58E887704A04_en.png
Image_E7CCE0F5_DC46_B391_41E2_58E887704A04_mobile.url = skin/Image_E7CCE0F5_DC46_B391_41E2_58E887704A04_mobile_en.png
### Label
Label_22BB22F4_3075_D173_41BB_3ACDC6CCCC83_mobile.text = 360 ŠETNJA
Label_22BB22F4_3075_D173_41BB_3ACDC6CCCC83.text = 360 ŠETNJA
Label_22BB32F4_3075_D173_4191_C8B45B85DEB8.text = HRVATSKI SABOR
Label_22BB32F4_3075_D173_4191_C8B45B85DEB8_mobile.text = HRVATSKI SABOR
### Multiline Text
HTMLText_96E5D097_DCB9_9390_41E9_AB8EB450EDF6_mobile.html =
HTMLText_72B09580_DCCA_B26F_41D1_4BA25995063E_mobile.html =
HTMLText_6F01F26C_DCC7_F6B7_41EB_1E41BCB16156_mobile.html =
HTMLText_1828436A_7CEE_2E7E_41D3_D991A0C82397_mobile.html =
HTMLText_450C1397_7DE5_EED6_41D6_D6830D797FEC_mobile.html =
HTMLText_1F7EBE61_DCFB_6EB1_41DF_072CD82A7893_mobile.html =
HTMLText_C0BE3413_DBCA_9291_41C4_8D798B556D04_mobile.html =
HTMLText_C1078212_DBC9_9693_41BC_978579818163_mobile.html =
HTMLText_E7CF00F6_DC46_B393_41C5_0793D8D5C7FA_mobile.html = IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI
IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI
GOVOR BANA IVANA MAŽURANIĆA 13. PROSINCA 1886. GODINE
GOVOR IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG 2.SVIBNJA 1843. GODINE
______________
OPĆE INFORMACIJE
Dobro došli u kuću hrvatskog parlamenta, glavnu instituciju zakonodavne i predstavničke vlasti u Hrvatskoj, Hrvatski sabor. Nalazite se u prostoru gdje se oblikuju i izglasavaju važna pravila za reguliranje naših života. Ovdje se donose zakoni i drugi akti. Moći ćete prošetati nekim njegovim dijelovima i upoznati se s poviješću koja je bitno odredila važnost i ulogu ove institucije. Ovo je institucija u kojoj se stvara i štiti demokracija. Moći ćete ušetati u sabornicu i staviti se u ulogu zastupnika, ali i naučiti kako se oblikuju nova pravila. Prošetajte, proučite i naučite.
___
OPĆE INFORMACIJE
Dobro došli u kuću hrvatskog parlamenta, glavnu instituciju zakonodavne i predstavničke vlasti u Hrvatskoj, Hrvatski sabor. Nalazite se u prostoru gdje se oblikuju i izglasavaju važna pravila za reguliranje naših života. Ovdje se donose zakoni i drugi akti. Moći ćete prošetati nekim njegovim dijelovima i upoznati se s poviješću koja je bitno odredila važnost i ulogu ove institucije. Ovo je institucija u kojoj se stvara i štiti demokracija. Moći ćete ušetati u sabornicu i staviti se u ulogu zastupnika, ali i naučiti kako se oblikuju nova pravila. Prošetajte, proučite i naučite.
GOVOR BANA IVANA MAŽURANIĆA 13. PROSINCA 1886. GODINE
GOVOR IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG 2.SVIBNJA 1843. GODINE
Dobro došli u kuću hrvatskog parlamenta, glavnu instituciju zakonodavne i predstavničke vlasti u Hrvatskoj, Hrvatski sabor. Nalazite se u prostoru gdje se oblikuju i izglasavaju važna pravila za reguliranje naših života. Ovdje se donose zakoni i drugi akti i propisi. Prošećite Hrvatskim saborom i saznajte više o važnim političarima druge polovice 19. stoljeća.
Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u Varaždinu 29. svibnja 1816. godine. Kukuljević Sakcinski imao je brojne interese i zanimanja, a neka od njih su povjesničar, književnik, sakupljač povijesne građe, arhivar, arheolog i političar.
Za života, Kukuljević Sakcinski borio se i zalagao na političkom, kulturnom, ali i vojnom polju na raznim područjima javnog djelovanja. 1837. godine postaje suradnik Ljudevita Gaja, objavljuje radove u Danici. Nakon zabrane ilirskog imena i Gajeva povlačenja postaje vodeća osoba hrvatskog narodnog preporoda.
Najveći doprinos zaštiti hrvatskoga identiteta Kukuljević Sakcinski dao je 2. svibnja 1843. kada je u Saboru održao znameniti, prvi govor na hrvatskom jeziku kojim je zahtijevao da se hrvatski jezik uvede kao službeni jezik u urede i škole, što je Sabor usvojio te je hrvatski jezik uveo kao „diplomatički“.
Ideološki je i politički sljedbenik Ljudevita Gaja i po političkim je stavovima bio blizak banu Jelačiću te su neko vrijeme zajedno politički djelovali. Svojom plodnom i raznovrsnom djelatnošću znatno je utjecao na razvoj hrvatske politike, kulture i znanosti, osobito povijesnih znanosti.
Po njemu je nazvana najviša nagrada za postignuća u bibliotekarskoj struci, Kukuljevićeva povelja, koju od 1968. dodjeljuje Hrvatsko knjižničarsko društvo. Umro je u Puhakovcu, 1. kolovoza 1889. godine.
Dobro došli u kuću hrvatskog parlamenta, glavnu instituciju zakonodavne i predstavničke vlasti u Hrvatskoj, Hrvatski sabor. Nalazite se u prostoru gdje se oblikuju i izglasavaju važna pravila za reguliranje naših života. Ovdje se donose zakoni i drugi akti i propisi. Prošećite Hrvatskim saborom i saznajte više o važnim političarima druge polovice 19. stoljeća.
Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je u Varaždinu 29. svibnja 1816. godine. Kukuljević Sakcinski imao je brojne interese i zanimanja, a neka od njih su povjesničar, književnik, sakupljač povijesne građe, arhivar, arheolog i političar.
Za života, Kukuljević Sakcinski borio se i zalagao na političkom, kulturnom, ali i vojnom polju na raznim područjima javnog djelovanja. 1837. godine postaje suradnik Ljudevita Gaja, objavljuje radove u Danici. Nakon zabrane ilirskog imena i Gajeva povlačenja postaje vodeća osoba hrvatskog narodnog preporoda.
Najveći doprinos zaštiti hrvatskoga identiteta Kukuljević Sakcinski dao je 2. svibnja 1843. kada je u Saboru održao znameniti, prvi govor na hrvatskom jeziku kojim je zahtijevao da se hrvatski jezik uvede kao službeni jezik u urede i škole, što je Sabor usvojio te je hrvatski jezik uveo kao „diplomatički“.
Ideološki je i politički sljedbenik Ljudevita Gaja i po političkim je stavovima bio blizak banu Jelačiću te su neko vrijeme zajedno politički djelovali. Svojom plodnom i raznovrsnom djelatnošću znatno je utjecao na razvoj hrvatske politike, kulture i znanosti, osobito povijesnih znanosti.
Po njemu je nazvana najviša nagrada za postignuća u bibliotekarskoj struci, Kukuljevićeva povelja, koju od 1968. dodjeljuje Hrvatsko knjižničarsko društvo. Umro je u Puhakovcu, 1. kolovoza 1889. godine.
"Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost i... u njezinu budućnost."
Visoki sabore, niti je liep, niti koristan onaj običaj, koji se uvukao u vis. sabornicu, po kojem, moram reći, žalostnom običaju više se govori o osobnostih nego o predmetih, koji su u razpravi. Ja velim, da to niti je liep, oprostite, govorim objektivno, niti koristan običaj za javne poslove. Liep nije, jer drugdje parlamenti gledaju, da u miru rade, a koristan nije, jer se tim ne samo sije razdor i onako dosta velik u ovoj zemlji, nego dapače glasi osvete i mržnje dobivaju intensiju takovu, da ovi glasovi sa svojom strujom udaraju o stiene, koje su preko dvadeset, preko deset, preko šest godina od ove sabornice daleko.
Gospodo moja! Ja sam bio ni zaslugom svojom ni ambicijom svojom dva puta na čelu posala ove zemlje. Prvi put godine 1860. - 1865. u Beču, to čini pet godina; drugi put opet isto tako bez zasluga i bez svoje ambicije opet na onoj (banskoj) stolici.
Gospodo moja, da sam ja bio redatelj teatra ili da sam bio sufler, već bi mi to doznačivalo neko mjesto u historiji makar teatra hrvatskoga; ali ja sam bio na čelu javnih posala ove zemlje, i kao takav naravno, da mala moja osoba spada u historiju, bilo to prijateljem i neprijateljem mojim milo i drago ili ne, bilo to meni samomu povoljno ili ne, osoba moja spada u hrvatsku historiju. [Na ljevici: Živio!] Ja se dakle ne mogu oteti tomu, jer kad se govori o historiji onih epoha, u kojih sam ja bio na čelu javnih posala ove zemlje, ja se ne mogu oteti tomu, da se govori i o meni, jer to je posve naravno, da svaka zemlja u historiji pamti i rado se i ne rado prošastih epoha sjeća.
Ja velim opet, da se ja tomu ne protivim, ali što je pravo svakoga čovjeka, to je ono, da može zahtievati, da se o historiji njegovoj govori sine ira et studio, da se govori istinito. I onda, kad me u sabornici ovoj nije bilo i od kada sam nekim sjednicam prisustvovao ovdje, vidim da se nekako tu sa gnjevom proti meni govori. Gospodo moja! Ja više ništa neimam spomenuti: zaboravite strasti, i ako hoćete suditi ob mojoj administraciji, onda govorite onako, kako se pristaje ljudem ljubećim istinu. Prvo je pravilo u historiji pisati historiju sine ira et studio i govoriti narodu istinu. Tomu, gospodo, niti ja niti ikoji od Vas oteti se neće, ali kako velimo uviek mora to pravilo biti na prvom mjestu. Ja sam došao u historiju kao [Ne čuje se] on je došao na svoj consulatus, a ja sa svojima dvima mjestima, koje sam zauzimao.
Sada gospodo, zašto sam rieč danas uzeo, ne bi bilo sve u redu što govorim, nego u početku ove godine, kad se je radilo o ljetošnjem budgetu, kad se je došlo do stavke, koja govori o svoti, koja je razpoloživa banu, bilo je u ovoj sabornici rečeno, da je Mažuranić, da sam ja s tom svotom po nepravu razpolagao. Meni se čini, da onoga gospodina, koji je to rekao, ovdje nema, zato mi je težko govoriti o toj stvari i to je bila poglavita svrha zašto sam ja rieč uzeo. Jer gospodo, što se reče, mora imati svoga temelja, još većma ono, što se govori na javnom mjestu pred toliko poštenih ljudi. A ja ću vam kazati, gospodo, ovo, da g. Josipović ništa ne zna, niti može znati, on je u tom upravo toliko znao, koliko bi ja pošteno govorio, kad bi rekao, da je on imao ruku u mošnji slavne svoje obćine, kojoj na čelu stoji.
Ante Starčević rođen je u Žitniku kraj Gospića 23. svibnja 1823. godine. Završio je studij filozofije na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, a potom i studij teologije u Senju. U Pešti je doktorirao u području filozofije. Njegov rad obilježila je zaštita hrvatskog identiteta u vrijeme Ilirskog pokreta te borba za samostalnost i neovisnost hrvatskog naroda. Za vrijeme školovanja priklonio se Ilirskom pokretu.
Objavljivao je pjesme i prozna djela u Gajevoj Danici i Zori dalmatinskoj te brojne feljtone, kritike i filozofske eseje u Narodnim novinama i Nevenu. Pokrenuo je prvi političko-satirični list u Hrvatskoj Zvekan. U svojim se javnim nastupima i tekstovima često obrušavao na ostatke feudalizma te se zalagao za demokratizaciju javnoga života.
Za zastupnika u Hrvatskom saboru izabran je 1861. godine, a u razdoblju svoga mandata postaje najistaknutijim zagovornikom hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Ugarskom. Suština njegove političke ideje može se „pojednostaviti“ na narodnu uzrečicu „Bog i Hrvati“.
Na tim je temeljima s Eugenom Kvaternikom, 26. lipnja 1861. godine, osnovao Stranku prava. Svojim djelima i političkim radom postavio je teorijsko-političke temelje suvremene hrvatske nacionalne države te je zbog toga još za života bio prozvan Ocem Domovine. Umro je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu.
Borbu za samostalnost i neovisnost hrvatskog naroda tijekom povijesti, obilježila su brojna imena hrvatskih velikana, biskupa, povjesničara, književnika, političara. Svojim radom doprinijeli su zaštiti hrvatskog imena, kulture, jezika i pisma štiteći identitet i postojanost hrvatskog naroda.
Frano Supilo rođen je u Cavtatu 30. studenoga 1870. godine. Po političkom usmjerenju bio je pravaš te se kao urednik tjednika Crvena Hrvatska borio protiv autonomaša i za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije.
U vrijeme Austro-Ugarske monarhije zagovarao je njen preustroj koji je počivao na federalističkom načelu te je smatrao kako hrvatska politička zajednica treba obuhvaćati užu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Istru te Bosnu i Hercegovinu.
Dodatno zagovara političku suradnju svih Južnih Slavena u sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženima germanizacijom koju, kao urednik novina Novi list, koje pokreće 1900. godine, u njima promovira. On je uz Antu Trumbića bio glavni inicijator donošenja Riječke i Zadarske rezolucije 1905., čime je bio stvoren temelj politike novoga kursa.
Izabran je u Hrvatski sabor nakon pobjede Hrvatsko-srpske koalicije 1906. godine. Početkom 1909. godine Supilo je optužen za planiranje priključenja južnoslavenskih krajeva Kraljevini Srbiji na što se gledalo kao na veleizdaju te mu je suđeno u Friedjungovom procesu.
Nakon završetka Friedjungovog procesa u kojem je oslobođen svih optužbi, Supilo dolazi u sukob s Koalicijom i njezinim srpskim predstavnicima. U tom razdoblju vodi politiku koja je za cilj imala odupiranje Mađarima, Talijanima i Srbima te je želio ostvariti jedinstvenu nacionalnu borbu za opstanak i samostalnost Hrvatske.
Imao je federalističke zamisli te je u skladu s njima djelovao u Jugoslavenskom odboru iz kojeg je istupio 1916. godine. Frano Supilo pridonio je očuvanju cjelovitosti hrvatskoga prostora i sprečavanju nastanka velike Srbije. Umro je u Londonu, 25. rujna 1917. godine.
Gospodo!
...
Znam, znam, vi držite da ste ne samo u narodu, nego da baš vi i zastupate narod. Ja sam vam dokazao da to niste. Sav je hrvatski narod za republikansku slobodu i za čovječansku pravicu; vi ste za staro bankrotirano nasilje i za gospodsku sebičnost i otimačinu. Vi, dakle, niste više ni u narodu, a kamoli da bi vi govorili u ime naroda. I zato iz ove vaše osnove neće biti ništa... Vi ćete otići u Beograd. Vi ćete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu (centralističku) državu i bez ikakvoga straha i srama vi ćete vladati na temelju starih austrijskih i madžarskih nevaljanih i nepravednih zakona i pomoću starih, pokornih i pokvarenih činovnika. A možda ćete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom.
Narod će po svem tom vidjeti da vi niste njegovi, pa zato neće biti za vas. Kamo god ga pozovete, on vam se neće odazvati, a najmanje će vam se odazvati da vam dade svoje povjerenje i da ikada slobodnom svojom voljom prizna i odobri vaše nasilje i vašu prevaru. Za taj slučaj da vi uspijete, to jest da za tu stvar predobijete Antantu i da Antanta bude dosta nepametna i dosta jaka da vam pomogne, vi ni u tom slučaju nećete imati naroda za se.
Čim dođe do prvih izbora, kakvi god oni bili, za konstituantu ili obični sabor, narod neće više birati takve gospode koja su pogazila sva svoja obećanja i sve svoje programe i koja su mu, bez ikakvoga pitanja, narinula svu staru silu, krivicu i otimačinu. Narod će u sabor birati samo seljake od pluga i motike, a od gospode samo onakve ljude koji su i sada u ovoj najvećoj teškoći pristali uz narodno mišljenje, to jest uz republikansku slobodu i uz socijalnu (čovječansku) pravicu. I ja, koga vi bacate i isključujete iz svoje sredine, komu, dapače, i o glavi radite, ja ću, vidite, biti, ako bog da, kao riba u vodi ne samo medu seljaštvom hrvatskim nego i medu seljaštvom slovenskim i srpskim.
Ne srljajte kao guske u maglu…
Gospodo!
Austriansku zapoved, kojom nam se nalaže, da odnošenje naše domovine naprama Ungarii pretresujemo, razmatrao ja s koje komu drago strane, ja nikako nemogu razabrati.
U saborskoj sjednici 17. lipnja 1861. počela je razprava ob odnošajih kraljevine Hrvatske prema kraljevini Ugarskoj. U tom predmetu odbor ad hoc izabran podastrao je saboru svoj predlog, proti kojemu je zastupnik Eugen Kvaternik podnio protupredlog, koji odgovara državnomu pravu kraljevine Hrvatske, i u kojem je naznačio u kakvom nam je onom zapovedju bezobraznia poruga namenjena, ali je derzovitie i samovoljnie pogaženo pravo naše kraljevine, ali nam je hudobnie bačeno seme zavadje s narodi Ungarie, seme iz koga se Austria našoj konačnoj propasti nada. Doista, da bude tom zapovedju šta boljega nameravano, ni za nju se nebi znalo, kao što evo prošlo trista godinah mi austrianski Hervati za nikakovo dobro neznamo. Ako bi tko mislio, da je Austria tu zapoved, koju jedni smatraju za predlog prestolja, izdala u otčinskoj želji, za da se s narodi Ungarie i poimenice s pukom magjarskim, kon po sve nas škodljive smutnje i omražnje, pomirimo i poprijateljimo, ja kažem, da bi mi svi Austrii bili zahvalni, kad bi nam ona bila, namesto što je tu zapoved izdala, naša starinska, naša zakonito stečena, nu nezakonito oteta prava povratila; ja izpovedam da od kako nas Austria s onimi narodi pomiriva, mi smo sve time zavadjenii, čime smo bližje našega skupna zatora.
Istina je, razum i pravednost Austrie još nikomu nesluži za uzor naravskoga saveršenstva tih vlastitostih, nu itako ja sudim da ova poruga, ova nepravda, nadilaze krug ni istoga austrianskoga razuma, ni iste pravednosti austrianske. Jer bez dvojbe, u ovom pitanju ni Austria nemože drugačie misliti, nego da jest, ali da nije naša domovina od Ungarie neodvisna. Ako nije neodvisna, zašto je Austria pogazila prava Ungarie na Hervatsku, zašto je Austria ovim predlogom postavila u sumnju odnošenje o komu ni ista ona ne dvoji, zašto Austria nije dala, da Ungaria, kako ostale svoje županie, tako i Hervatsku uredi. Ako li je po sudu Austrie Hervatska i od Ungarie kako i od svake druge zemlje neodvisna, zašto je Austria pogazila pravo naše narodne neodvisnosti, zašto je Austria nas, koji nju niti smo uzeli za našega skerbnika, ni za učitelja, zašto je, velim, Austria nas bez našega pitanja pozvala, da odnošenje naše domovine naprama Ungarii odkažujemo. Ako smo mi narod samostalan, narod neodvisan, mi ćemo naša medjunarodna odnošenja odkazati, kad i kako se nami svidi; ako li smo narod Ungarii podložen, pravedno je da Ungaria ona odnošenja ustanovi: bilo ovo ali ono, Austria neima pravo mešati se u te naše poslove.
Grof Janko Drašković rođen je u Zagrebu 20. listopada 1770. godine. Drašković se smatra najstarijim hrvatskim preporoditeljem i jednim od najobrazovanijih ljudi u Hrvatskoj toga doba. Janko Drašković djelovao je kao časnik i zastupnik u velikaškoj kući Ugarsko-hrvatskoga sabora od 1832. do 1836. godine.
Revolucionarne 1848. godine povlači se iz Narodne stranke, zbog poodmaklih godina otklanja bansku čast, ali i dalje djeluje u Hrvatskom saboru.
1832. godine objavljuje djelo na štokavskom narječju Disertatija iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim y buduchjem zakonodavzem Kraljevinah nasih za buduću Dietu ugarsku odaslanem koje postaje političkim programom hrvatskog narodnog preporoda. Program je predviđao stvaranje samostalne hrvatske vlade i uvođenje štokavskog narječja kao književnog jezika.
Drašković je predložio ujedinjenje hrvatskih i slovenskih zemalja te područja Bosne i Hercegovine u Kraljevstvo Iliričko, koje je i dalje trebalo ostati u sastavu Habsburške monarhije. Prema Draškoviću, nacionalno pitanje bilo je najvažnije jer nije htio da „nas drugi ma koji narod smatra samo masom koja će povećati njegov broj“.
U Zagrebu je 1838. godine osnovao Ilirsku čitaonicu iz koje je 1842. poniknula Matica ilirska, koja je 1874. godine nazvana Maticom hrvatskom. Umro je u Radgoni 14. siječnja 1856.
Ivan Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine. Bio je hrvatski političar, književnik, pravnik i prvi ban pučanin od 1873. do 1880. godine. Dva je puta biran za predsjednika Sabora - u siječnju i u lipnju 1872. godine.
Kao ban potaknuo je reformsku djelatnost kojom su u Hrvatsku uvedeni mnogobrojni moderni instituti. Modernizaciju je zasnivao na interesima liberalnog pučanstva kojem je i sam pripadao. Modernizacija je počivala na austrijskom modelu, a središnje reforme ticale su se sudstva, uprave i školstva. Reformama je uvedena odgovornost bana i Vlade prema Saboru i zakon o lokalnoj upravi.
Organizirana je dvostupanjska uprava, a sudstvo je odvojeno od uprave te je zajamčena neovisnost sudaca. U sklopu tih reformi unaprijeđeno je zdravstvo, jamčena je sloboda tiska i pravo javnog okupljanja te je liberaliziran izborni postupak. Pučko školstvo je poboljšano i modernizirano i osnovano je Zagrebačko sveučilište s trima fakultetima – teološkim, pravnim i filozofskim.
S banske dužnosti odstupa 1880. godine zbog općenitog neslaganja s politikama Beča i Pešte koje su mu konstantno onemogućavale djelovanje u skladu s politikom za koju se zalagao, mađarskog odbijanja sjedinjenja Vojne krajine s Hrvatskom, ali i političkih napetosti sa seljacima čiji se položaj za vrijeme njegova banovanja pogoršao. Ivan Mažuranić umro je u Zagrebu, 4. kolovoza 1891. godine.
Josip Juraj Strossmayer bio je đakovački biskup, hrvatski političar, prosvjetitelj, i veliki mecena kulture, obrazovanja i umjetnosti. Rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine. Tijekom revolucije 1848. podupire bana Jelačića na čiji prijedlog 1849. godine postaje đakovačkim, bosanskim i srijemskim biskupom.
U vrijeme aktivnoga bavljenja politikom smatrao je kako Austrija mora postati federativna država u kojoj će njezini mnogobrojni narodi postupno postići osamostaljenje dok bi se slavenski narodi morali ujediniti u zajedničku državu. Zalagao se za uvođenje hrvatskoga jezika u upravu i škole. Svojim radom ostavio je važan trag u kulturi, znanosti i obrazovanju, a na njegov poticaj osnovana je Zaklada za osnivanje suvremenog sveučilišta u Zagrebu te 1866. godine Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Strossmayer je još 1860. banu Josipu Šokčeviću dao zakladni list na 50.000 forinti za osnivanje Akademije. Samo pitanje osnivanja Akademije pokrenuo je na sjednici Hrvatskog sabora 29. travnja 1861. godine, ali je ona, zbog političkih okolnosti, osnovana tek 1866. godine. Danas se 29. travnja obilježava dan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Strossmayer je umro u Đakovu, 8. travnja 1905. godine.
Josip Šokčević rođen je u Vinkovcima 7. ožujka 1811. godine. Svoj život posvetio je obrani Hrvatske prilikom čega je imenovan brojnim vojnim činovima, od pukovnika do generala. 1860. godine, car Franjo Josip I. ga, na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, imenuje banom Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Podupirao je Samostalnu narodnu stranku na čelu s Ivanom Mažuranićem. Zalagao se za vraćanje hrvatskog jezika u javnu upravu i školstvo kao i za preustroj Habsburške monarhije. Ban Šokčević 1860. godine saziva Bansku konferenciju koju je sačinjavalo 55 uglednika.
Oni su od cara zatražili ujedinjenje Dalmacije i tri istarska kotara s Hrvatskom i Slavonijom, osnutak Hrvatske dvorske konferencije neovisne o Ugarskoj, sudjelovanje predstavnika Vojne krajine u radu Sabora te donošenje uredbe o obnovi rada županije.
Car je usvojio sve zahtjeve Banske konferencije, osim onoga o ujedinjenju hrvatskih zemalja. Šokčević je za vrijeme svog banovanja uz carevo odobrenje u urede u Hrvatskoj uveo hrvatski jezik. Na osobni je zahtjev razriješen dužnosti bana 1867. godine te umirovljen. Umro je u Beču, 16. studenog 1896. godine.
Od prvih spomena narodnih zborova, pa sve do suvremenog predstavničkog tijela građana, sabori su predstavljali znak i očitovanje suvereniteta hrvatskog naroda. Tijekom povijesti poprimali su različita obilježja, ali i bili pokazatelj političkog položaja Hrvatske od 9. stoljeća.
Odupirući se brojnim političkih i državnim zahtjevima i naletima drugih, od Mađara, Talijana, preko Turaka pa sve do samostalne i neovisne Republike Hrvatske stvorene 1990. godine, Republika Hrvatska pokazala je kako ima pravo na borbu za ostvarivanje svoje samostalnosti i suverenosti te priznanje njene postojanosti od strane drugih država.
Preuzvišeni Gospodine Grofe i Bane, Presvetli Velmože! Slavni stališi i redovi!
…
Znam ja, da mi kako smo ovde sakupljeni s veće strani naš jezik dobro neznamo, i da se u celoj našoj domovini osobe obadvojeg spola, koje u svom maternjim jeziku dobro govoriti, čitati i pisati znadu, lahko na parste prebrojiti bi mogle; a šta je tomu uzrok nego to: da ga mi u javnom životu i poslovih nigde neupotrebljavamo, i š njim se samo tako zabavljamo, kao gizdavi gospodar svojim plaćenim slugom.
Još nezna veća strana naroda našega, kakova je to višnja slast i milina svojim prirodjenim materinskim jezikom govoriti moći i smeti, to samo on iskreno ćutiti može, koj je duže vremena medju tudjemi narodi u tudjih daržavah stanovati i živiti morao. Mi naš jezik čuvamo još uvek samo za družinu i za naše kmetove. U občinski život i u poslove uveli smo u onih još barbarskih vremenah, kad su na celom svetu jedini jezik latinski za izobraženi i izdelani daržali, taj jezik; u družtveni život i familiu našu uvuko se je s vremenom jezik nemački i promenio našu prirodjenu narav i način mišljenja otacah naših; u Primorju pako učinio je isto jezik talianski. Šta smo mi stigli po tom, nego to: da smo se odtudjili sami sebi, da smo se odcepili od susedne jednorodne bratje naše, i da mnogi od naroda našega niti neznaju od kojega su naroda i koji puci po rodu, po karvi, i po jeziku k nama spadaju!!!
Mi gledamo svaki dan, kako domovina naša sve dublje i dublje propada, kao imanje one detce, koja pod više tutorah stoje, svaki od ovih tutorah stavi si nešta u žep, svaki si nešta prisvoji, najposle neće ostati detci ništa.
Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa!
Rođen je u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine. Kao ugledni časnik i pristaša hrvatskog narodnog preporoda imenovan je 23. ožujka 1848. godine hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom.
Prekinuo je realnu uniju s Ugarskom te sazvao Sabor 18. svibnja 1848. godine dok se prvo zasjedanje Sabora održalo 5. lipnja 1848. godine. Zbog mađarskog ugrožavanja hrvatskog autonomnog položaja ratuje s Mađarima do poraza mađarske revolucije. Utemeljitelj je građanskog Sabora i moderne Hrvatske te postaje simbolom hrvatske obrane od tuđinaca i borbe za hrvatsku državu.
Uz veliku podršku bana Josipa Šokčevića, 1866. godine se, na glavni zagrebački trg, postavlja spomenik banu Jelačiću. Spomenik na glavnom zagrebačkom trgu ostaje sve do 1947. godine, kada biva uklonjen od strane komunističke vlasti, koja je na spomenik gledala kao na simbol monarhističke vlasti. Komunistička je vlast tada i sam trg preimenovala u Trg Republike.
Spomenik banu Jelačiću na glavni je zagrebački trg ponovno postavljen 1990. godine nakon smjene političke vlasti u Hrvatskoj. Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu 20. svibnja 1859. godine.
Stjepan Radić rođen je 11. lipnja 1871. godine u Trebarjevu Desnom. Tijekom studentskih dana sudjeluje u raznim prosvjednim aktivnostima usmjerenima protiv bana Khuen-Héderváryja što dovodi do njegova protjerivanja iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije.
1895. godine sudjeluje u protumađarskim demonstracijama za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. Zagrebu kada sudjeluje u spaljivanju madžarske zastave zbog čega je osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Školovao se u Parizu, na Slobodnoj školi političkih znanosti.
S bratom Antunom 1904. osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku koja, kao Hrvatska republikanska seljačka stranka, u razdoblju između dva svjetska rata, postaje najjačom oporbenom strankom, a Stjepan Radić najpopularnijim hrvatskim političarom i najvećim oponentom tadašnjem jugoslavenskom režimu.
Radićeva bespoštedna borba protiv vladajućeg unitarizma i Vidovdanskog ustava početak svog kraja doživjela je u beogradskoj Narodnoj skupštini, 28. lipnja 1928., kada je na njega izvršen atentat od čijih je posljedica preminuo 8. kolovoza iste godine.
"Vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost i... u njezinu budućnost."
Visoki sabore, niti je liep, niti koristan onaj običaj, koji se uvukao u vis. sabornicu, po kojem, moram reći, žalostnom običaju više se govori o osobnostih nego o predmetih, koji su u razpravi. Ja velim, da to niti je liep, oprostite, govorim objektivno, niti koristan običaj za javne poslove. Liep nije, jer drugdje parlamenti gledaju, da u miru rade, a koristan nije, jer se tim ne samo sije razdor i onako dosta velik u ovoj zemlji, nego dapače glasi osvete i mržnje dobivaju intensiju takovu, da ovi glasovi sa svojom strujom udaraju o stiene, koje su preko dvadeset, preko deset, preko šest godina od ove sabornice daleko.
Gospodo moja! Ja sam bio ni zaslugom svojom ni ambicijom svojom dva puta na čelu posala ove zemlje. Prvi put godine 1860. - 1865. u Beču, to čini pet godina; drugi put opet isto tako bez zasluga i bez svoje ambicije opet na onoj (banskoj) stolici.
Gospodo moja, da sam ja bio redatelj teatra ili da sam bio sufler, već bi mi to doznačivalo neko mjesto u historiji makar teatra hrvatskoga; ali ja sam bio na čelu javnih posala ove zemlje, i kao takav naravno, da mala moja osoba spada u historiju, bilo to prijateljem i neprijateljem mojim milo i drago ili ne, bilo to meni samomu povoljno ili ne, osoba moja spada u hrvatsku historiju. [Na ljevici: Živio!] Ja se dakle ne mogu oteti tomu, jer kad se govori o historiji onih epoha, u kojih sam ja bio na čelu javnih posala ove zemlje, ja se ne mogu oteti tomu, da se govori i o meni, jer to je posve naravno, da svaka zemlja u historiji pamti i rado se i ne rado prošastih epoha sjeća.
Ja velim opet, da se ja tomu ne protivim, ali što je pravo svakoga čovjeka, to je ono, da može zahtievati, da se o historiji njegovoj govori sine ira et studio, da se govori istinito. I onda, kad me u sabornici ovoj nije bilo i od kada sam nekim sjednicam prisustvovao ovdje, vidim da se nekako tu sa gnjevom proti meni govori. Gospodo moja! Ja više ništa neimam spomenuti: zaboravite strasti, i ako hoćete suditi ob mojoj administraciji, onda govorite onako, kako se pristaje ljudem ljubećim istinu. Prvo je pravilo u historiji pisati historiju sine ira et studio i govoriti narodu istinu. Tomu, gospodo, niti ja niti ikoji od Vas oteti se neće, ali kako velimo uviek mora to pravilo biti na prvom mjestu. Ja sam došao u historiju kao [Ne čuje se] on je došao na svoj consulatus, a ja sa svojima dvima mjestima, koje sam zauzimao.
Sada gospodo, zašto sam rieč danas uzeo, ne bi bilo sve u redu što govorim, nego u početku ove godine, kad se je radilo o ljetošnjem budgetu, kad se je došlo do stavke, koja govori o svoti, koja je razpoloživa banu, bilo je u ovoj sabornici rečeno, da je Mažuranić, da sam ja s tom svotom po nepravu razpolagao. Meni se čini, da onoga gospodina, koji je to rekao, ovdje nema, zato mi je težko govoriti o toj stvari i to je bila poglavita svrha zašto sam ja rieč uzeo. Jer gospodo, što se reče, mora imati svoga temelja, još većma ono, što se govori na javnom mjestu pred toliko poštenih ljudi. A ja ću vam kazati, gospodo, ovo, da g. Josipović ništa ne zna, niti može znati, on je u tom upravo toliko znao, koliko bi ja pošteno govorio, kad bi rekao, da je on imao ruku u mošnji slavne svoje obćine, kojoj na čelu stoji.
Ante Starčević rođen je u Žitniku kraj Gospića 23. svibnja 1823. godine. Završio je studij filozofije na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, a potom i studij teologije u Senju. U Pešti je doktorirao u području filozofije. Njegov rad obilježila je zaštita hrvatskog identiteta u vrijeme Ilirskog pokreta te borba za samostalnost i neovisnost hrvatskog naroda. Za vrijeme školovanja priklonio se Ilirskom pokretu.
Objavljivao je pjesme i prozna djela u Gajevoj Danici i Zori dalmatinskoj te brojne feljtone, kritike i filozofske eseje u Narodnim novinama i Nevenu. Pokrenuo je prvi političko-satirični list u Hrvatskoj Zvekan. U svojim se javnim nastupima i tekstovima često obrušavao na ostatke feudalizma te se zalagao za demokratizaciju javnoga života.
Za zastupnika u Hrvatskom saboru izabran je 1861. godine, a u razdoblju svoga mandata postaje najistaknutijim zagovornikom hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Ugarskom. Suština njegove političke ideje može se „pojednostaviti“ na narodnu uzrečicu „Bog i Hrvati“.
Na tim je temeljima s Eugenom Kvaternikom, 26. lipnja 1861. godine, osnovao Stranku prava. Svojim djelima i političkim radom postavio je teorijsko-političke temelje suvremene hrvatske nacionalne države te je zbog toga još za života bio prozvan Ocem Domovine. Umro je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu.
Borbu za samostalnost i neovisnost hrvatskog naroda tijekom povijesti, obilježila su brojna imena hrvatskih velikana, biskupa, povjesničara, književnika, političara. Svojim radom doprinijeli su zaštiti hrvatskog imena, kulture, jezika i pisma štiteći identitet i postojanost hrvatskog naroda.
Frano Supilo rođen je u Cavtatu 30. studenoga 1870. godine. Po političkom usmjerenju bio je pravaš te se kao urednik tjednika Crvena Hrvatska borio protiv autonomaša i za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije.
U vrijeme Austro-Ugarske monarhije zagovarao je njen preustroj koji je počivao na federalističkom načelu te je smatrao kako hrvatska politička zajednica treba obuhvaćati užu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Istru te Bosnu i Hercegovinu.
Dodatno zagovara političku suradnju svih Južnih Slavena u sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženima germanizacijom koju, kao urednik novina Novi list, koje pokreće 1900. godine, u njima promovira. On je uz Antu Trumbića bio glavni inicijator donošenja Riječke i Zadarske rezolucije 1905., čime je bio stvoren temelj politike novoga kursa.
Izabran je u Hrvatski sabor nakon pobjede Hrvatsko-srpske koalicije 1906. godine. Početkom 1909. godine Supilo je optužen za planiranje priključenja južnoslavenskih krajeva Kraljevini Srbiji na što se gledalo kao na veleizdaju te mu je suđeno u Friedjungovom procesu.
Nakon završetka Friedjungovog procesa u kojem je oslobođen svih optužbi, Supilo dolazi u sukob s Koalicijom i njezinim srpskim predstavnicima. U tom razdoblju vodi politiku koja je za cilj imala odupiranje Mađarima, Talijanima i Srbima te je želio ostvariti jedinstvenu nacionalnu borbu za opstanak i samostalnost Hrvatske.
Imao je federalističke zamisli te je u skladu s njima djelovao u Jugoslavenskom odboru iz kojeg je istupio 1916. godine. Frano Supilo pridonio je očuvanju cjelovitosti hrvatskoga prostora i sprečavanju nastanka velike Srbije. Umro je u Londonu, 25. rujna 1917. godine.
Gospodo!
...
Znam, znam, vi držite da ste ne samo u narodu, nego da baš vi i zastupate narod. Ja sam vam dokazao da to niste. Sav je hrvatski narod za republikansku slobodu i za čovječansku pravicu; vi ste za staro bankrotirano nasilje i za gospodsku sebičnost i otimačinu. Vi, dakle, niste više ni u narodu, a kamoli da bi vi govorili u ime naroda. I zato iz ove vaše osnove neće biti ništa... Vi ćete otići u Beograd. Vi ćete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu (centralističku) državu i bez ikakvoga straha i srama vi ćete vladati na temelju starih austrijskih i madžarskih nevaljanih i nepravednih zakona i pomoću starih, pokornih i pokvarenih činovnika. A možda ćete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom.
Narod će po svem tom vidjeti da vi niste njegovi, pa zato neće biti za vas. Kamo god ga pozovete, on vam se neće odazvati, a najmanje će vam se odazvati da vam dade svoje povjerenje i da ikada slobodnom svojom voljom prizna i odobri vaše nasilje i vašu prevaru. Za taj slučaj da vi uspijete, to jest da za tu stvar predobijete Antantu i da Antanta bude dosta nepametna i dosta jaka da vam pomogne, vi ni u tom slučaju nećete imati naroda za se.
Čim dođe do prvih izbora, kakvi god oni bili, za konstituantu ili obični sabor, narod neće više birati takve gospode koja su pogazila sva svoja obećanja i sve svoje programe i koja su mu, bez ikakvoga pitanja, narinula svu staru silu, krivicu i otimačinu. Narod će u sabor birati samo seljake od pluga i motike, a od gospode samo onakve ljude koji su i sada u ovoj najvećoj teškoći pristali uz narodno mišljenje, to jest uz republikansku slobodu i uz socijalnu (čovječansku) pravicu. I ja, koga vi bacate i isključujete iz svoje sredine, komu, dapače, i o glavi radite, ja ću, vidite, biti, ako bog da, kao riba u vodi ne samo medu seljaštvom hrvatskim nego i medu seljaštvom slovenskim i srpskim.
Ne srljajte kao guske u maglu…
Gospodo!
Austriansku zapoved, kojom nam se nalaže, da odnošenje naše domovine naprama Ungarii pretresujemo, razmatrao ja s koje komu drago strane, ja nikako nemogu razabrati.
U saborskoj sjednici 17. lipnja 1861. počela je razprava ob odnošajih kraljevine Hrvatske prema kraljevini Ugarskoj. U tom predmetu odbor ad hoc izabran podastrao je saboru svoj predlog, proti kojemu je zastupnik Eugen Kvaternik podnio protupredlog, koji odgovara državnomu pravu kraljevine Hrvatske, i u kojem je naznačio u kakvom nam je onom zapovedju bezobraznia poruga namenjena, ali je derzovitie i samovoljnie pogaženo pravo naše kraljevine, ali nam je hudobnie bačeno seme zavadje s narodi Ungarie, seme iz koga se Austria našoj konačnoj propasti nada. Doista, da bude tom zapovedju šta boljega nameravano, ni za nju se nebi znalo, kao što evo prošlo trista godinah mi austrianski Hervati za nikakovo dobro neznamo. Ako bi tko mislio, da je Austria tu zapoved, koju jedni smatraju za predlog prestolja, izdala u otčinskoj želji, za da se s narodi Ungarie i poimenice s pukom magjarskim, kon po sve nas škodljive smutnje i omražnje, pomirimo i poprijateljimo, ja kažem, da bi mi svi Austrii bili zahvalni, kad bi nam ona bila, namesto što je tu zapoved izdala, naša starinska, naša zakonito stečena, nu nezakonito oteta prava povratila; ja izpovedam da od kako nas Austria s onimi narodi pomiriva, mi smo sve time zavadjenii, čime smo bližje našega skupna zatora.
Istina je, razum i pravednost Austrie još nikomu nesluži za uzor naravskoga saveršenstva tih vlastitostih, nu itako ja sudim da ova poruga, ova nepravda, nadilaze krug ni istoga austrianskoga razuma, ni iste pravednosti austrianske. Jer bez dvojbe, u ovom pitanju ni Austria nemože drugačie misliti, nego da jest, ali da nije naša domovina od Ungarie neodvisna. Ako nije neodvisna, zašto je Austria pogazila prava Ungarie na Hervatsku, zašto je Austria ovim predlogom postavila u sumnju odnošenje o komu ni ista ona ne dvoji, zašto Austria nije dala, da Ungaria, kako ostale svoje županie, tako i Hervatsku uredi. Ako li je po sudu Austrie Hervatska i od Ungarie kako i od svake druge zemlje neodvisna, zašto je Austria pogazila pravo naše narodne neodvisnosti, zašto je Austria nas, koji nju niti smo uzeli za našega skerbnika, ni za učitelja, zašto je, velim, Austria nas bez našega pitanja pozvala, da odnošenje naše domovine naprama Ungarii odkažujemo. Ako smo mi narod samostalan, narod neodvisan, mi ćemo naša medjunarodna odnošenja odkazati, kad i kako se nami svidi; ako li smo narod Ungarii podložen, pravedno je da Ungaria ona odnošenja ustanovi: bilo ovo ali ono, Austria neima pravo mešati se u te naše poslove.
Grof Janko Drašković rođen je u Zagrebu 20. listopada 1770. godine. Drašković se smatra najstarijim hrvatskim preporoditeljem i jednim od najobrazovanijih ljudi u Hrvatskoj toga doba. Janko Drašković djelovao je kao časnik i zastupnik u velikaškoj kući Ugarsko-hrvatskoga sabora od 1832. do 1836. godine.
Revolucionarne 1848. godine povlači se iz Narodne stranke, zbog poodmaklih godina otklanja bansku čast, ali i dalje djeluje u Hrvatskom saboru.
1832. godine objavljuje djelo na štokavskom narječju Disertatija iliti Razgovor darovan gospodi poklisarom zakonskim y buduchjem zakonodavzem Kraljevinah nasih za buduću Dietu ugarsku odaslanem koje postaje političkim programom hrvatskog narodnog preporoda. Program je predviđao stvaranje samostalne hrvatske vlade i uvođenje štokavskog narječja kao književnog jezika.
Drašković je predložio ujedinjenje hrvatskih i slovenskih zemalja te područja Bosne i Hercegovine u Kraljevstvo Iliričko, koje je i dalje trebalo ostati u sastavu Habsburške monarhije. Prema Draškoviću, nacionalno pitanje bilo je najvažnije jer nije htio da „nas drugi ma koji narod smatra samo masom koja će povećati njegov broj“.
U Zagrebu je 1838. godine osnovao Ilirsku čitaonicu iz koje je 1842. poniknula Matica ilirska, koja je 1874. godine nazvana Maticom hrvatskom. Umro je u Radgoni 14. siječnja 1856.
Ivan Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine. Bio je hrvatski političar, književnik, pravnik i prvi ban pučanin od 1873. do 1880. godine. Dva je puta biran za predsjednika Sabora - u siječnju i u lipnju 1872. godine.
Kao ban potaknuo je reformsku djelatnost kojom su u Hrvatsku uvedeni mnogobrojni moderni instituti. Modernizaciju je zasnivao na interesima liberalnog pučanstva kojem je i sam pripadao. Modernizacija je počivala na austrijskom modelu, a središnje reforme ticale su se sudstva, uprave i školstva. Reformama je uvedena odgovornost bana i Vlade prema Saboru i zakon o lokalnoj upravi.
Organizirana je dvostupanjska uprava, a sudstvo je odvojeno od uprave te je zajamčena neovisnost sudaca. U sklopu tih reformi unaprijeđeno je zdravstvo, jamčena je sloboda tiska i pravo javnog okupljanja te je liberaliziran izborni postupak. Pučko školstvo je poboljšano i modernizirano i osnovano je Zagrebačko sveučilište s trima fakultetima – teološkim, pravnim i filozofskim.
S banske dužnosti odstupa 1880. godine zbog općenitog neslaganja s politikama Beča i Pešte koje su mu konstantno onemogućavale djelovanje u skladu s politikom za koju se zalagao, mađarskog odbijanja sjedinjenja Vojne krajine s Hrvatskom, ali i političkih napetosti sa seljacima čiji se položaj za vrijeme njegova banovanja pogoršao. Ivan Mažuranić umro je u Zagrebu, 4. kolovoza 1891. godine.
Josip Juraj Strossmayer bio je đakovački biskup, hrvatski političar, prosvjetitelj, i veliki mecena kulture, obrazovanja i umjetnosti. Rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine. Tijekom revolucije 1848. podupire bana Jelačića na čiji prijedlog 1849. godine postaje đakovačkim, bosanskim i srijemskim biskupom.
U vrijeme aktivnoga bavljenja politikom smatrao je kako Austrija mora postati federativna država u kojoj će njezini mnogobrojni narodi postupno postići osamostaljenje dok bi se slavenski narodi morali ujediniti u zajedničku državu. Zalagao se za uvođenje hrvatskoga jezika u upravu i škole. Svojim radom ostavio je važan trag u kulturi, znanosti i obrazovanju, a na njegov poticaj osnovana je Zaklada za osnivanje suvremenog sveučilišta u Zagrebu te 1866. godine Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Strossmayer je još 1860. banu Josipu Šokčeviću dao zakladni list na 50.000 forinti za osnivanje Akademije. Samo pitanje osnivanja Akademije pokrenuo je na sjednici Hrvatskog sabora 29. travnja 1861. godine, ali je ona, zbog političkih okolnosti, osnovana tek 1866. godine. Danas se 29. travnja obilježava dan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Strossmayer je umro u Đakovu, 8. travnja 1905. godine.
Josip Šokčević rođen je u Vinkovcima 7. ožujka 1811. godine. Svoj život posvetio je obrani Hrvatske prilikom čega je imenovan brojnim vojnim činovima, od pukovnika do generala. 1860. godine, car Franjo Josip I. ga, na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, imenuje banom Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Podupirao je Samostalnu narodnu stranku na čelu s Ivanom Mažuranićem. Zalagao se za vraćanje hrvatskog jezika u javnu upravu i školstvo kao i za preustroj Habsburške monarhije. Ban Šokčević 1860. godine saziva Bansku konferenciju koju je sačinjavalo 55 uglednika.
Oni su od cara zatražili ujedinjenje Dalmacije i tri istarska kotara s Hrvatskom i Slavonijom, osnutak Hrvatske dvorske konferencije neovisne o Ugarskoj, sudjelovanje predstavnika Vojne krajine u radu Sabora te donošenje uredbe o obnovi rada županije.
Car je usvojio sve zahtjeve Banske konferencije, osim onoga o ujedinjenju hrvatskih zemalja. Šokčević je za vrijeme svog banovanja uz carevo odobrenje u urede u Hrvatskoj uveo hrvatski jezik. Na osobni je zahtjev razriješen dužnosti bana 1867. godine te umirovljen. Umro je u Beču, 16. studenog 1896. godine.
Od prvih spomena narodnih zborova, pa sve do suvremenog predstavničkog tijela građana, sabori su predstavljali znak i očitovanje suvereniteta hrvatskog naroda. Tijekom povijesti poprimali su različita obilježja, ali i bili pokazatelj političkog položaja Hrvatske od 9. stoljeća.
Odupirući se brojnim političkih i državnim zahtjevima i naletima drugih, od Mađara, Talijana, preko Turaka pa sve do samostalne i neovisne Republike Hrvatske stvorene 1990. godine, Republika Hrvatska pokazala je kako ima pravo na borbu za ostvarivanje svoje samostalnosti i suverenosti te priznanje njene postojanosti od strane drugih država.
Preuzvišeni Gospodine Grofe i Bane, Presvetli Velmože! Slavni stališi i redovi!
…
Znam ja, da mi kako smo ovde sakupljeni s veće strani naš jezik dobro neznamo, i da se u celoj našoj domovini osobe obadvojeg spola, koje u svom maternjim jeziku dobro govoriti, čitati i pisati znadu, lahko na parste prebrojiti bi mogle; a šta je tomu uzrok nego to: da ga mi u javnom životu i poslovih nigde neupotrebljavamo, i š njim se samo tako zabavljamo, kao gizdavi gospodar svojim plaćenim slugom.
Još nezna veća strana naroda našega, kakova je to višnja slast i milina svojim prirodjenim materinskim jezikom govoriti moći i smeti, to samo on iskreno ćutiti može, koj je duže vremena medju tudjemi narodi u tudjih daržavah stanovati i živiti morao. Mi naš jezik čuvamo još uvek samo za družinu i za naše kmetove. U občinski život i u poslove uveli smo u onih još barbarskih vremenah, kad su na celom svetu jedini jezik latinski za izobraženi i izdelani daržali, taj jezik; u družtveni život i familiu našu uvuko se je s vremenom jezik nemački i promenio našu prirodjenu narav i način mišljenja otacah naših; u Primorju pako učinio je isto jezik talianski. Šta smo mi stigli po tom, nego to: da smo se odtudjili sami sebi, da smo se odcepili od susedne jednorodne bratje naše, i da mnogi od naroda našega niti neznaju od kojega su naroda i koji puci po rodu, po karvi, i po jeziku k nama spadaju!!!
Mi gledamo svaki dan, kako domovina naša sve dublje i dublje propada, kao imanje one detce, koja pod više tutorah stoje, svaki od ovih tutorah stavi si nešta u žep, svaki si nešta prisvoji, najposle neće ostati detci ništa.
Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa!
Rođen je u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine. Kao ugledni časnik i pristaša hrvatskog narodnog preporoda imenovan je 23. ožujka 1848. godine hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom.
Prekinuo je realnu uniju s Ugarskom te sazvao Sabor 18. svibnja 1848. godine dok se prvo zasjedanje Sabora održalo 5. lipnja 1848. godine. Zbog mađarskog ugrožavanja hrvatskog autonomnog položaja ratuje s Mađarima do poraza mađarske revolucije. Utemeljitelj je građanskog Sabora i moderne Hrvatske te postaje simbolom hrvatske obrane od tuđinaca i borbe za hrvatsku državu.
Uz veliku podršku bana Josipa Šokčevića, 1866. godine se, na glavni zagrebački trg, postavlja spomenik banu Jelačiću. Spomenik na glavnom zagrebačkom trgu ostaje sve do 1947. godine, kada biva uklonjen od strane komunističke vlasti, koja je na spomenik gledala kao na simbol monarhističke vlasti. Komunistička je vlast tada i sam trg preimenovala u Trg Republike.
Spomenik banu Jelačiću na glavni je zagrebački trg ponovno postavljen 1990. godine nakon smjene političke vlasti u Hrvatskoj. Ban Josip Jelačić umro je u Zagrebu 20. svibnja 1859. godine.
Stjepan Radić rođen je 11. lipnja 1871. godine u Trebarjevu Desnom. Tijekom studentskih dana sudjeluje u raznim prosvjednim aktivnostima usmjerenima protiv bana Khuen-Héderváryja što dovodi do njegova protjerivanja iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije.
1895. godine sudjeluje u protumađarskim demonstracijama za vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. Zagrebu kada sudjeluje u spaljivanju madžarske zastave zbog čega je osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Školovao se u Parizu, na Slobodnoj školi političkih znanosti.
S bratom Antunom 1904. osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku koja, kao Hrvatska republikanska seljačka stranka, u razdoblju između dva svjetska rata, postaje najjačom oporbenom strankom, a Stjepan Radić najpopularnijim hrvatskim političarom i najvećim oponentom tadašnjem jugoslavenskom režimu.
Radićeva bespoštedna borba protiv vladajućeg unitarizma i Vidovdanskog ustava početak svog kraja doživjela je u beogradskoj Narodnoj skupštini, 28. lipnja 1928., kada je na njega izvršen atentat od čijih je posljedica preminuo 8. kolovoza iste godine.
CARNET
helpdesk@carnet.hr
Tel: +385 1 6661 555
CARNET
helpdesk@carnet.hr
Tel: +385 1 6661 555